Zib | Miroslav Mićanović

JOB
(hrvatsko pjesništvo devedesetih)

rekao sam mu: pojest će te mrak iz emilijinih očiju
Branko Čegec, Stanje stvari

on, hrvatski pjesnik,
ulazi u sobu i pažljivo zateže
ljepljivu vrpcu na prozore,
prvo križ, zatim pravilne četvrtine,
sunce se u svijetlećim strelicama
prelama, on provjerava rubove i
čvrsto ih steže

ulazi njegova žena, pruža mirno
nogu ispred noge, lijepo je da nismo
morali danas ići dolje, ne usuđuje se
pitati je kako se na engleskom kaže
sklonište. mrtvi mrak sobe pokriva
postelju. on bi joj htio reći spavaj,
ali boji se, na drugoj su strani njezine
uperene oči

sve što imam stekla sam gledajući,
a sad je zamračenje

htio je pisati pjesme gdje bi imena
zvučala kao hot dog u ustima crnkinje

. . .
koje nas dodiruje iz sve
dubine tvoga nebeskog mraka

bože, konačno mir.

gdje je taj svijet. povuci prste
iz tih rana, nevjerni Toma.

mrak.