Zib | Miroslav Mićanović

* * *

Ustajem u 5
i legnem prije toga
broja.

To možda nije dovoljno
za jednu povijest.

Ustajem u 5
i tražim prije toga
broja – ispod stola,
u mlakoj vodi,
između tri vilice –
ta će radost biti
jutro – ta će radost
biti zlatna žličica
– ona nije Jerzy, koja
nije Josip, nije vjeverica,
koja skače u tamnoj
šumi i piše radosne pjesme
za djecu.

Ustajem u 5
i legnem prije toga broja –
to nije lijep rukopis
za Novu godinu ili jesen,
bakarsku vodu, u Varićakovoj,

nad mojom sobom, nadvija se
bijela stijena Krka, muškarac i
žena s košarom na leđima, između
smokava, maslina i bure –
skoro su na vrhu slova A.
(Koje kao što znamo…)

Jerzy, Jerzy, skoči vjeverica
i ugasi svijeću
nad dubokom
vodom Dunava.