Zib | Miroslav Mićanović

ZAŠTO

na mjestu gdje smo pretrčavali
zemlju, mirisalo je nekoliko
gradskih borova, zbunjeni
langobardi, čudeći se, otkud smola
i zastrašujući zvuk dolazećeg
ljeta, na istom mjestu, sada,
brzi udari prozorskih roleta
i onda tišina koja se ne smije
nazvati ni sablasna ni mir.

zatvorenih očiju – koje ponekad
vode u dane nemoći i jutra puna
stratišta – vidim:
ti nikad nisi otišla iz vidnog kruga
lijenoga ljetnog dana.

Gunja/Zagreb, rujan, 1991.