Zib | Miroslav Mićanović

PRIZORI

Vjeruješ postoji pored krošnji
zelena brijačnica (tako se
dozivaju noć i strah) s nekoliko
strasnih pušača. Otac donese
s prvoga povratka ljubičastu
knjižicu (i netko pita gdje je
tvoja majka, neslavni Jude).

Sigurno je da ljudi više nisu
dolazili, on je umro, ako se
grijeha budeš spominjao (tako
šušte more i kamen bačen s
ljetne terase, može li to biti
čežnja) i zauvijek si ostao sam.

Jutros jedan zvižduk, jedna je
žena poslala svoju novinsku
sliku, ne mogu ti odgovoriti
jesi li se spasio, tko ti je
rekao da od svih stvari između
neba i zemlja trebaš saznati
upravo to, ona zatvara grilje,
ulica je dva koraka do mora

evo, što će ti se dogoditi
ako konačno ne pronađeš svoj
mali prst kojim ćeš na pritisak
dobiti riječ zaborav;
jedno će dijete sjesti za pisaći
stol, jedan će starac lupkati
slovo po slovo riječ bol