Zib | Miroslav Mićanović

* * *

U jesen 199* godine u Vinkovcima,
mala je kuća rečenice, ugodna, otvorenih prozora
i vrata, i nije moja, slična vrapcima s Hvara, ali
uvijek, bol je u peti, pokraj svakoga maloga
zelenog parka, gdje pada kiša, proljeće, i s prozora
nebodera prodire onaj početnički, tvornički,
nedorađeni i stvarni zvuk, zvuk jeseni, zvuk
klavira, zvuk sirene.