Doba bršljana | Davor Ivankovac

PJESMA KOPRIVA

U nepredvidljivoj a poznatoj geometriji
pločnika i puteva
po kojima je dozvoljeno kretanje
svakodnevno pronalazim vlastiti plan starenja.
Starenje to nije umiranje, to je polagano
mijenjanje kože države,
polagano popunjavanje prostora suviškom sebe, svega,
oduzimanje prostoru da bi se dalo vremenu.
U jutarnjoj omamljenosti nedostaje preciznosti,
nedostaju mi precizne misli za suhe tvrde riječi,
omamljenost je kora starog hrasta,
vlažna udolina u ravnici i pljesnivi krajolik.
Geometrija me vodi kamo država dozvoljava,
razliven je beton i ugažena zemlja,
rasprostire se tjedan poligon,
kraj putova plantaže ljekovitog bilja,
sve je kako predosjećam.