Gledaj me u oči | Mario Brkljačić

* * *

bauljam ilicom
pijan
i sunce je prejako
i moje oči su preslabe za to svjetlo.

sudaram se s gomilom koja nasrće.

gazim čivavu.
a gazdarica
gospođa u escadinoj haljini
diskretno mi jebe mater.

onda odjednom taj rez.

zamračenje u subotnje podne.

ležim na pločniku ispred slastičarnice vincek.

zurim gore u mamu i tatu
i njihovo dijete plače, liže sladoled i suze.

pogledaj tu sramotu, govori njegov otac, tako mlad a tako pijan.

to je sigurno neki drogeraš. pun ih je grad, dodaje njegova majka.

pokušavam ustati
ali sunce me zakovalo za prokleti pločnik
i ne mogu se pomaknuti.

onda taj zvuk motorole.

mladi drot stoji nada mnom

kaže: osobnu kartu, mladiću.

nikako da pogodim džep s novčanikom.
nikako da pronađem kartu na kojoj piše tko sam
i koji mi je rok valjanosti.

sve to skupa nema smisla
neka radi što hoće.

ljudi odmahuju rukama.
ljudi se cerekaju poput hijena.
ljudi su opasni po život.

ležim na leđima
a drot poziva patrolu.

pomišljam kako je zapravo lijep proljetni dan.
kako sve točno funkcionira.
i kako bi, da sam na njegovom mjestu,
polomio pendrek na kostima tog mladića.

i zato promrsim: stari, ubij boga u meni!