Gledaj me u oči | Mario Brkljačić

* * *

dan je počeo obećavajući.

dobro sam se naspavao.
nisam zateturao na putu do kupaonice.
nije mi bilo mrsko oprati zube.
nije mi smetao oštar miris koji se širio iz školjaka koje je moja žena izronila iz mora.
a koje se sada suše u lavoru.

skuhao sam kavu.
sjeo za kuhinjski stol.
listao neki stari feral.

čak mi ni susjed nije išao na živce.
iako čovjek ima čudan poriv da kruži oko kuće s fleksericom u ruci i po čitave dane ne da nikome mira.
imam osjećaj da bi taj čovjek najradije srušio kuću koju je nedavno podigao.
pa da lijepo krene ispočetka.

čujte, ponekad zna biti jebeno kad vam se snovi ostvare.

nakon nekog vremena u kuhinju je ušla moja žena.

sjela je za stol.
zijevnula.
ekipa iz south parka na majici joj se zgužvala između dojki.
rekla je: kako možeš pušit na prazan želudac?

i još: napravi mi mlijeko s pahuljicama.

ustao sam, otvorio frižider, izvadio karton mlijeka
rekao: kako možeš jesti a još nisi ni budna?

ne drobi, odbrusila je

čuperak kose joj se namakao u mlijeku dok je jela

dobro jutro, gospodine kos, rekao sam kosu koji je sletio na ogradu balkona.

on je izvrnuo glavu.
promatrao me neko vrijeme.
onda je poskočio par puta i prije nego je otprhnuo
ispustio je drek na ogradu.

kad je završila s doručkom rekla je: napravi mi nescafe.

pomislio sam: eto, to se zove moderna, emancipirana žena.

nema tu puno spike.
nema tu ovo ili ono.
što će tek biti kad dobijemo dijete?