Gledaj me u oči | Mario Brkljačić

* * *

probudilo te pištanje mobitela.

ustaješ iz kreveta.

razmičeš zastore.
magla je gusta kao pjena od bjelanjaka.

pereš zube.
zuriš u to izdajničko ogledalo.
u te oči.
u prve bore oko njih.

ulična žuta rasvjeta.
i ljudi pognutih glava brzaju prema autobusnom stajalištu.
i ti u koloni crnih kaputa.

počinje sipiti snijeg.

pahulje se tope na tvom licu.

ulaziš u bus.
začudo, nalaziš i slobodan stolac.

tako je tiho da se čuje tiktakanje žmigavca.

rukavom kaputa kružiš po zamagljenom prozoru.

tupo zuriš kroz tu rupicu.

pomišljaš kako bi čitav tvoj život mogao stati tamo.