Gledaj me u oči | Mario Brkljačić

* * *

možeš ovdje sjediti i plakati
možeš proklinjati te nesretne okolnosti
sudbinu
i sva ta sranja
možeš vikati
možeš bit ogorčena
možda čak i imaš pravo
tako se ponašati
tako odgovarati na poredak stvari
na sva sranja u kojima jesi
na muža koji te ostavio
na roditelje koji su digli ruke od tebe
na lošu konstelaciju zvijezda
na boga kojemu je milost izgleda nepoznat pojam
možeš ovo a možeš i ono
svome sinu želiš pružiti najbolje
želiš otići s njime na more
kupiti mu kompjutor
uplatiti mu engleski
dati mu oca
pravog oca
a ne onu svinju koja sad loče u birtiji
i šarmira mladu konobaricu
možeš vjerovati da ti je život promašen
možeš reći da si se kladila na krivog konja
da na lotu odigravaš uvijek krivu kombinaciju brojeva
možeš urlati da pas mater svemu
izgovori se množe kao zečevi
ipak
tonut ćeš skupa s tim svojim samosažaljenjem
gordo i dostojanstveno
kao titanic
dok će oko tebe plivati
bijele slijepe ribe
koje nekim neobjašnjivim čudom
sasvim cool
žive u potpunom mraku