Gledaj me u oči | Mario Brkljačić

* * *

spavao sam dugo.

dan prije smo se žestoko urokali.
počeli smo odmah ujutro kao pravi šljakeri
a završili smo s trećom smjenom na radničkoj cesti.

dok smo se pijani utrpavali u automobil
oko glava su nam kružili riječni galebovi
a smrad iz kanala bio je nesnosan.

od nas petorice samo se kirbi nije izbljuvao po kadicama na podu.
taj tip ima želudac krokodila ili ga više uopće nema.

dakle probudio sam se i pogledao na sat.
zaključio da stoji. da su mu riknule baterije.

doteturao sam do prozora.

hm, moglo je bit oko pet ili šest popodne.
znam jer mi u to vrijeme sunce piči direktno na poster vibratorsa na vratima sobe.

sunce me potaklo na bljuvanje.

onda sam se umio.
oprao zube.
otišao u kuhinju.

progutao sam jebeni praksiten.
popio čašu odvratne mlačne vode iz slavine.

obukao se.
izišao.

opkoračio sam bljuvotinu na podu lifta.
zapalio pljugu.

moj stan je na zapadnoj strani i živjeti unutra je neizdrživo.
zato sam ljeto provodio u bircu iza zgrade.

ušao sam unutra.
naručio cugu.

konobarica je odsutno zurila kroz izlog.
žmuda je gnjeo po ko zna kojoj pivi.
a kirbi je bacao strelice u ugašen pikado.

popio sam votku i izišao.

sunce je zapadalo za nebodere i sopot nije djelovao otužno kao inače.

sjeo sam u svoj ford i odvezao se do ribnjaka.

u venusu sam popio još jednu votku.
prošetao sam parkom.
popušio joint usput.

ni sam ne znam zašto ali otišao sam na šalatu.
promuvao se kafićima.
snimao dotjerane mladiće i djevojke.

dok sam se vozio natrag na periferiju
cijelim su mi putem u glavi odzvanjali zvukovi koje godinama nisam čuo:
hihotanje žena
udarci teniskim reketima
i čini mi se
nekakav tihi diskretan aplauz.