Doba bršljana | Davor Ivankovac

DOBRA PJESMA (I BRDA JOJ I DOL)

Povremeno ta hobotnica ispusti crnilo
po očima i čelu.
Jedna se mrena navuče, druga padne.
Umočimo iglu i tetoviramo liniju
između nas, između sebe i
prevelikih očekivanja od jutra.
Noć je svjetliji dio dana, soba
uvijek otvorenih vrata,
balon koji se ispuše,
smežura,
izgori.
U metar duboko blještavilo
gaze ljudi koji ne mogu pogriješiti,
čuju se riječi, govore o juhi i salvetama,
dugom popodnevu bez dugova i
razloga za strah, samo ta bjelina koja
blokira misao i pokret,
a mi još stignemo počistiti tepihe,
poravnati zavjese i
otključati vrata
prije nego
dođu
po nas.