Doba bršljana | Davor Ivankovac

FATAMORGANA

Postoji mjesto na koje ne zalazim sjećanjem.
U razilaženju, to mjesto ne postoji: porod na mrtvoj straži.
Pauk uhvaćen u paučinu: revizija sadašnjosti.

Cijedi se svjetlost s obojane žarulje, krvari anemična jagoda.
U drevnim spisima sjedi šareni bog, kompliciran
kao korijenje bagrema i podjednako nejasnih namjera.

Tenzija širenja skuplja vlagu i kukce, odbija ih, kap krvi
na trnu, bagrem je mapa povijesti pokolja. Zabio sam prst u
pijesak oaze, pijesak je iluzija okružena prašumom.

Koliko je biljaka na koje nikada ne pomislim.
Uskličnici na kraju mlakih misli metastaziraju
u limfnim čvorovima anđela!