Doba bršljana | Davor Ivankovac

PJESMA SEMAFOR

Radi ono što radi totem.
Vikendom i blagdanima
popunjava nebo i zemlju grimiznim perjem.
Koga ili čega? Ima birokratske pravde u njegovom
djelovanju, ima suštine riblje kralježnice, fosila duha.
U srcu grafitne olovke nosim misao, escajg za mrtvo
mladunče, hrvatska povijest u knjigama od stiropora
u sve dužim redovima, na policama antiknih regala.
Plastične banane, drveni krastavci, keramičke višnje.
Ja bih se zaista želio roditi u neko drugo vrijeme,
u neki treći prostor, Rimsko Carstvo sletjelo na Mjesec,
ili aterirati u bitku na Sutjesci,
iz ovoga svijeta isti drugi svijet,
predvidjeti svako podne, kišu,
pomrčinu Sunca, države, Sunca, naroda.
Ja bih zaista želio proći bez šepanja, klizanja, zamuckivanja,
ali lukavi oblici tijela teksta pale se, gase se, pale se, ne gase,
nikada ne prestaju
svoj halucinantni logički ples:
kao kad vatra pleše oko neprijatelja.