Doba bršljana | Davor Ivankovac

STEČAJ

Odavno su zamrle ptice i nije vjerojatno
da će se razdaniti. Usred gole oranice
kosturi subjekata izbijaju iz ilovače.

Rupe ispunjene izmetom miševa i anđela,
ustajali miris mokraće na božićno jutro,
tanka linija nasljedstva.

Larva uznemirujuće spoznaje,
luksuz prispio elektroničkom poštom,
kao politički korektan virtualni genocid.

Miris plijesni u konzerviranoj mjesečini,
podrum gdje svaka zimnica ode u zlo,
samo klizne s police u radost mikroba,
čije šarke škripe kao ranjeni kućni ljubimci.

A bujice na svetim rijekama nose leševe u more,
kao da je tsunami
udario s kopna.