Freud na Facebooku | Davor Ivankovac

FRAKTALNA (HRĐA DECENTRIRANOG SUBJEKTA)

I.

Razdijelili smo i ono malo što smo imali.
Vode pod svodom od voda nad svodom,
precizno kao nadu od budućnosti ili
guštera od repa.

U jari miniranih ljeta nizali smo ih po tračnicama
mekane i mrtve (poput onih ljudi što su
ležali po ulicama) čekajući satima,
vjerujući da će putnički za Borovo
opet jednom proći.

(Nad uzavrelim šinama danas još treperi
rascjepkana strpljivost).

II.

I ono što su dobili razdijelili su.
Sebe od sebe i košmare od ljubavi,
mukotrpno kao patetiku od lirike ili
poraze od srama.

Gle kako djetinjstvo otpada od zrelosti,
kako simbolika ostaje bez stvarnosti, falusoidna,
poput one kupole od tenka
na nuštarskome križanju.

Tablete za želudac ne smanjuju tjeskobu.

U slavonskim ravnicama
žučni je kamen postavljen za međašni.

III.

Među staro željezo
razdijelili smo Ciganima.
Sentiment do segmenta, hladnjak pokraj šporeta.

Fraktalno hrđaju semantostilemi.

Ovo deprimira kao stvarnosna proza, mislio sam naglas.
Onda čitaj poeziju, dobacio je lukavac.
Ostat će ti nešto, konzerva sardine,
mali plavi poni…
kojega je odavno razdijelila granata.

Precizno kao Russella od filozofije,
detonaciju od posljedice.