nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe | Sebastian Antonio Kukavica

JOŠ JEDNA PROPALA PARADA

promatrao sam daždevnjake u akvarijima i gubavce u napuštenim alejama nikad nisam uspio predvidjeti kada će pasti kiša a nema gore stvari od pokisle parade isplanirane godinu dana unaprijed kažu mi da su se neki seljaci nastanili u otvorenom klizištu podigli kuće od kartona usred klizišta postavili kotlić kažu da su jeli čobanac pjevali starogradske pjesme sve dok ih tlo nije zatrpalo prije nevremena gubavci izlaze na aleju sjedaju na hoklice namaču noge u lavorima ako se približava ciklona možeš ih vidjeti kako upisuju neku poeziju u stabla ulaze u javne parkove vade zelene skalpele iz dugih gaća u tren oka stabla su puna načertanija vojsci je potrebno tjedan dana da poruši sva zaražena stabla zato kod nas nema puno parkova a u ono malo preostalih okupljaju se kojekakvi pjesnici ispisujući po korijenju ljuljačkama klackalicama cenzurirane stihove znam da mi se primiče kraj vidim to u očima raskvašenih generala svijet niti ne postoji izvan njihovih očiju stoje pod plavom ceradom još jedna propala parada gubavci se smiju u lavorima punima kišnice samo nebo mi se smije elena gazi vodu ubija vodene buhe krznene sljepiće koji se usplazili po balkonima palače naroda pijem viski ne primjećujući razliku između sjene zapaljenih guma i zidnih tapeta u orijentalnom stilu beživotna kosa rumeni obrazi stopljeni sa plesom sljepića po zidu prava seljančica jedna od onih koji pjevaju uz kotlić to se ne može dogoditi u koreji još se uvijek dobro sjećam svih kontrasta korejskog neba korejskih lepeza toliko su blještale da smo morali nositi sunčane naočale jer to se u koreji ne može dogoditi velim vam drug il sung izda naredbu suncu da zasja i ako ono neće da posluša on ima dvanaest milijuna ljudi koji će se spremno poredati po sivim skelama i mahati žutim lepezama kao zamjena za uskraćenu svjetlost mašu mi stadion kliče na rumunjskom vatromet nad poredanim traktorima vatromet u obliku naših bratskih zastava vatrometi cvjetaju pretvaraju se u naše portrete evo mene evo druga sunga dalekozori peku od količine svjetlosti kako im to uspijeva kakvo je to planiranje vatrometi ispisuju poruke na rumunjskom a helikopteri oblijeću oko njih kao radnici što podrezuju živicu i svi pjevaju i mašu mašu mašu naša su lica treperava jedan mi oblak ulazi u oko helikopteri ga odmah tjeraju mnoštvom pirotehnike kim nikad ljepši gleda odozgo na ovo bijedno đavolje igralište na ove sljepiće posječena stabla klackalice po kojima se penju gubavci ponovno ih čujem kako mi kliču kako mi mašu i čujem pucnjeve u daljini to su vjerojatno vatrometi da oni mašu mašu mašu na sivim skelama pripremili su mi vatromet nad klizištem se puši kotlić ali zašto zastave imaju rupe zašto me umjesto šuma i planina iz središta zastava sada promatraju ljudi s ružnim kapama