nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe | Sebastian Antonio Kukavica

KINICI ZAMIŠLJAJU APOKALIPSU

sjedi u odbačenoj uredskoj fotelji u sjeni riječkog nebodera izokrenuta slika grada u praznim bocama riječka luka kliješta za orahe on i njegov pas sporazumijevaju se kiničkim jezikom kroz život idu zajedno mrzeći pretjerivanje ne trebaju im čaše mogu piti iz šaka ne treba im kuća u rijeci postoje neiskorišteni mostovi prazni ateljei sjena nebodera progutala sve oko njih nije zamračila paralelogram ulice gdje oni obitavaju zabranivši sjeni da im priđe majsko veče oni žele iskoristiti za parazitiranje još koji tren na besplatnoj toplini pa se dati u potragu za bocama dobro osunčani isticat će se među mnoštvom mrzim te sakupljače zbog njih naš grad neće biti prijestolnica kulture radim u gradskoj upravi svakog dana ih moram promatrati s prozora riječkog nebodera jasan je meni njihov plan oni su se dogovorili da zauzmu svaki most park fontanu u gradu samo kako bi nam se europa smijala to neću dopustiti kao gradski službenik volim svoj grad ne razumijem se baš u kulturu ali ne dopuštam da me se vrijeđa ne želim da nam se stranci smiju zato spašavam rijeku od tih parazita na riđokosoj svjetlosti za prazne boce lijepim krhotine stakla na kontejnere postavljam zamke na iglama sam cijele noći ne spavam jer živim u nesnosnoj nadi ću začuti pokoji krik bolje i vrištanje nego da nam se liberalna uljuđena europa smije dobro je dok iščekujem odgađam san samo se nadam da neću usnuti prekasno je čujem praporčiće zveckaju za njihovom karavanom ulaze u dnevnu sobu vukući za sobom ukradena kolica iz supermarketa za njima se širi vonj spavanja pod čeličnim mostovima na policama su izloženi brodovi u bocama koje sam izrađivao još od djetinjstva razbijali su brodove krali boce sa polica jer kinici smatraju brod bespotrebnim bocu nužnom porinuće broda izvode tako da brod razbiju o bocu a ne obratno pod policama mog urednog stana već tri noći ne spavam u nesnosnoj nadi da ću ih čuti kako jauču sa staklom pod prstima sunčajući se na svojem komadu ulice kliještima ljušte orahe i gledaju u jezgru oraha kao u zmajev mozak začuđeni ljepotom vijuga izvlače boce iz kontejnera zamkama usprkos ljušte ih svojim magičnim kliještima jedan kinik podiže pogled prema mojem urednom uredu smije mi se mrzim kad mi se smiju oni i uljuđena europa potom su produžili do luke vukući za sobom svoja kolica sa praporčićima svoje pakosne pse kao umorne sobove pretvarali su se da nešto piju iz praznih boca u tim obrnutim slikama rijeke vidjeli su potopljen grad propast venecije luku punu slomljenih brodova to je apokalipsa koju oni zamišljaju velika plima nakon koje će oni sa svojim ukradenim kolicima prolaziti pored slomljenih brodova u luci sakupljajući boce