nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe | Sebastian Antonio Kukavica

OTAC NACIJE JE OBEĆAO DA ĆE DOĆI NA RUČAK

rođena sam u jednom od onih sela gdje su zime oštre gdje nema granice između kokošinjaca i svinjaca gdje po cijele bogovetne dane žene pletu šalove zlu ne trebalo šalova nikad dosta zime nikad dosta žena nikad dosta moj je otac seoski načelnik i povremeni veterinar nakon revolucije uveo običaj da mjesto na čelu stola pri svakom ručku mora ostati prazno jer mi je otac nacije dok smo dizali bunu dao obećanje da će kad sve to prođe doći u moju kuću na ručak na juhu i pečenje odrastala sam pod vođinim pogledom sa slika koje su visjele nad školskim pločama nad trafikama i iznad ono malo lampi promatrao me je čak i u roditeljskoj sobi i u kuhinji i u štali i na tavanu i u seoskom kazalištu za vrijeme svakog ručka bio je prisutan za obiteljskim stolom dok se srkala juha i rezalo pečenje hrskavo baš kako otac nacije najvoli zbog očeva ludila svi smo bili uvjereni da je otac nacije dio naše porodice kad su me u kotaru izabrali za najljepšu djevojku znala sam da ću osvojiti glavnu nagradu znala sam da ću stati pred njega i pozvati ga na ručak u našu kuću jer smo jedino tako mogli izliječiti oca od mahnitosti kada sam ga prvi put vidjela nisam ga prepoznala na portretima i plakatima izgledao je tako staloženo i mudro nad ono malo lampi i nad pločama s formulama za kvadriranje binoma prije udaje otac nacije je došao u kuću baš u vrijeme ručaka otac je rekao znao sam da ćeš doći a otac nacije je odbio sjesti na čelo stola na mjesto koje smo mu čuvali šesnaest godina još od mog rođenja on nikad ne sjedi pod svojim portretom on radije sjedi njemu nasuprot kako bi mu portret mogao čuvati leđa dok on u miru ruča juhu i pečenje