nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe | Sebastian Antonio Kukavica

OPLAKIVANJA U CARACASU SRIJEDOM NAVEČER
(bugarštica za cháveza)

sa žica nad caracasom visi mnoštvo tenisica gledaju ih ćelava djeca s nadutim trbusima bosonoga i glatkih lubanja baš onako kako je izgledao predsjednik u bijeloj kubanskoj čekaonici kažu da ovdje policajci ne nose oružje već samo krede umjesto pisanja zapisnika venecuelanski policajci po pločnicima crtaju začudne anatomije nalik na baconova tijela po cijele dane kredama crtaju tijela po cestama po trotoarima po noći obilaze svoje ateljee naivne umjetnosti zure u njihovu punoću kažu tijela su se poklopila sa svojim obrisima točno u milimetar kažu da su stvorili kubizam večeras su došli sa satarama mačetama ostavili za sobom tijela nalik na radijatore a smrt je poprimila baš onaj oblik koji smo jutros ocrtali kredom tako su stvorili konkretnu poeziju nakon što diktatoru nismo uspjeli napisati pjesmu o veličini neba nad caracasom neba okićena patikama hodali smo po plažama moj brat i ja mi dva stihoklepca okruženi mnoštvom razbuđenih kornjača pretukli smo sve kornjače na putu od plaže do diktatorove palače shvatili da se nebo nad caracasom ne sastoji od zvijezda u polukrugu već od grozdova tenisica pod kojima ćelava djeca oplakuju opake gangstere jer nakon što gangster upadne u svoj kubični lijes u pločniku policajci mu izuju tenisice i izvjese ih na labavim žicama kao praseće polutke a bosonoga djeca skaču skaču skaču do kasno u noć