nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe | Sebastian Antonio Kukavica

SPALJUJU AMBROZIJU KAKO ĐAVO NE BI KIHAO

upoznali se na cesti za jagodinu nakon jednog potresa vozio kamion pun zečeva jedan autobus preokrenut naopačke usred razlomljene ceste ona tražila svoju srebrnu ukosnicu prebacio ceradu preko preplašenih zečeva pomogao joj da pronađe ljude u autobusu ugušila jeka pepela mi tražili ukosnicu na koncu pronašli u epicentru potresa autobus već odavno teatar sjena rekla sakrijmo se u njezinoj kući započela kažu naša afera ukrali sve kutije sa zečevima iz kamiona dva mjeseca jeli samo gulaš od zečetine svi dnevnici izvještavali o misterioznom nestanku mog ja direktori zoološkog vrta naglašavali da nestao ne samo ja već i više od dvije stotine zečeva jelisaveta i ne-ja mi pukli od smijeha čuli kako iz podruma dopiralo skvičanje ono malo preživjelih zečeva na vijestima vidjeli kako djeca ostavljaju vijence pred ulazom u beogradski zoološki vrt vidjeli lica uplakanih roditelja mojeg ja koji novinarki pokazuju slike mene dječaka potom vidjeli gradonačelnika jagodine bijesno uzvikivao da svi ti zečevi trebali biti dovezeni u novi zoološki vrt u jagodini mi umirali od smijeha mi uvijek općili uz dnevnik jedino tako mogli svršiti uz sliku mene dječaka koji plače za zečevima u trenucima krize čak i uz sliku bijesnog gradonačelnika jagodine tada se na televiziji počele pojavljivati slike nepala razrušenog u potresu prizori sukoba u makedoniji jelisaveta rekla da sve to uzrokovale njezine srebrne ukosnice izgleda izgubila jednu u nepalu a drugu prilikom razgleda ohrida a kada se prestali uzbuđivati pred geografskim anomalijama ona predložila da palimo naše tijelo mi prihvatio uvijek na svoja putovanja nosio kutiju šibica drava osijek ona zapalila šibicu spržila nam trepavice kao relikte iz evolucije kazala da evoluciju valja dovesti do kraja valja sanjati otvorenih kapaka sanjati bez trepavica da se ne ublažava noćne more trepavica kroz filtar skakavca propušta samo egu podnošljive grozote poput potresa u nepalu prevrnuta autobusa sukoba u makedonijama rekla da bi valjalo ići kroz život kao otpušteni logoraš nesnalažljiv u slobodi koju mu u tolikoj mjeri odjednom dali valjalo bi živjeti ekstremno poput onih logoraša koji se nakon oslobođenja iz logora najeli američke hrane do guše toliko da odmah zaspali umrli pred parkiranim tenkovima tek se uz jelisavetu postaje megalomanom potres u nepalu sukob u makedoniji smrt dvjesto zečeva i trideset putnika sasvim beznačajne sitnice mi bez trepavica shvaćamo kataklizme kao površinu sukoba čiji čvorovi zapetljani negdje duboko u zemlji jedan potres je posljedica kihanja đavla zato jelisaveta zabijala svoje ukosnice u tlo mislila kako će tako začepiti nazalni kanal koji vodi od đavla do zemlje željelo se riješiti svjetske probleme ali ih samo isprovocirala jedino jelisaveta i mi shvaćamo đavolje muke pakao prohladno mjesto đavo neprestano patio od prehlade odbijajući kihnuti sve dok se bol može trpjeti pa kad kihnuo đavo jecao od muke znao da taj njegov potez sada negdje tamo gore vjerojatno uzrokovao jedan potres za vrijeme cvjetanja ambrozije jelisaveta i mi njezinim ukosnicama kao srpovima sjekli odvratne biljke gorile kao trepavice smrkavalo kroz ušice skakavca koliko se ovim činom čovječanstvu uštedjelo potresa đavo zahvalan crvenih očiju u sramu hunjavice sjedio u paklu susprezao kihanje sve svoje nade položio u nas ne treba se začuditi ako nas se vidi kako palimo ambroziju negdje uz dvotračnu cestu za jagodinu