nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe | Sebastian Antonio Kukavica

U ATELJEU PUNOM NEDOVRŠENE GLINE
(za yasozua masumuru)

mrzimo modernu preziremo progres odbacujemo čitavu evoluciju nakon svitkovaca čovjek je slučajna greška koja se nije trebala dogoditi slijepe bakterije i besmislene alge vrhovne su forme života mi svakim snošajem negiramo modernitet prvo smo zajednički oslijepili potom smo si razlomili noge i vratili se u stanje sirena a na kraju smo si noževima izrezali vratove i stvorili škrge postavši dvodihalice ubrzo smo odustali od jezika sveli komunikaciju na onomatopeju na režanje i njuškanje zato živimo u ateljeu punom nedovršene gline iz koje rastu žilave ruke i gojazne dojke britve su jedini lampioni u ovoj tami poznajemo svijet po dodiru po naboru ili glatkoći znamo koji dio tijela dotičemo ja nosim sjekire a ona trake nakon što nam ja osakatim naše zajedničko tijelo ona ga ukrasi rođendanskim vrpcama i svaki dan nam je imendan klanjamo se pred tijelom svetog sebastijana i ljubimo njegove rane osjećam se ugodno u muzeju pretilih žena kao mužjak u zagrljaju svoje bogomoljke