nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe | Sebastian Antonio Kukavica

RHEINGOLD

rijeka ima vjenčanicu od vodenih buha korzet od fosila pazuhe od ježinaca stopala od ognjene zemlje u podzemnoj katedrali čeka mladoženju kaže da će prsten zakletve pristajati algama koje joj rastu iz grudi u plodnom mulju izmiješane sa sirenama žive slijepe bakterije ribe bez tijela ugušene dvodihalice brodogradilišta puna ptica svijet je tek stvoren nitko još nije naučio disati sirene ne znaju čemu im ljudski dijelovi tijela služe peraje su učinkovitije od prstiju ljuske su ljepše od kože svijet je tako mlad da nije izmišljena ni svijest postoji samo jedna rijeka dvodihalice liče na napuštene bunkere envera hoxhe bez zraka pune pijeska pune prekambrijskih grafita bog im ubacuje žetone u škrge ali one ostaju mrtve

dvodihalice su božja konkretna poezija a bubamare su božji kubizam one su kocke za jamb izaslanice slučaja gubavci ih hvataju i provlače im kroz točke svilene žice a potom se okrunjuju tim ogrlicama nad lađama svijetle lampioni koji obasjavaju put lađaru on prevozi samo gubavce i one vrste života koje nisu previše profitirale od evolucije to jest sadnice mušmula nijeme netopire i ljude upozorio sam vas da je taj prsten pupak rijeke upozorio sam vas da je to čep koji drži lađu na okupu ali gubavci su ga izvadili iz dasaka i uslijedila je poplava potonuli smo među sirene i fosile zapleli se u grudne alge u obliku klaonice pune udica svijet je bio mlad a bog je bio dobroćudan ta tko bi tada pomislio da će biti stvoreni svitkovci