nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe | Sebastian Antonio Kukavica

TREPAVICE OTEŽAVAJU POGLED NA BABILONSKE VRTOVE

željezničari su štrajkali već drugi dan zaredom putnici su spavali uz prugu kada su se probudili tračnice su im na licu ostavile tragove od jastuka bilo je ugodno sanjati na živcima grada nikad se nisam tako dobro odmorio nikad nisam sanjao tako apstraktno kako bismo taj san uvijek nosili sa sobom grad nam ga je urezao u lubanje dok smo spavali željezničari su klinom i čekićem pratili tijek sna bilježili su svaku sitnu perverziju oblikovali topografiju sna grad se zbog toga pretvorio u jedno veliko prenoćište jer su preko dana svi željezničari spavali kako bi skupili snagu za noćni kaligrafski posao a preko noći svi su putnici ležali pred vlakovima tako da nijedan nije mogao krenuti štrajk je otišao toliko daleko da na kolodvoru nije bilo niti jednog goluba jedan je luđak odlučio ostati budan u tom uspavanom panonskom gradu šibica mu je gorjela među prstima je osjećao piromansku ugodu jednog je srpnja podmetnuo požar u šumi dirigirao vatri želio promijeniti oblik šume ptice moraju graditi svoja gnijezda u korijenja granje moraju postati katakombe za podzemne kukce zar nitko osim mene ne vidi da su sve dosadašnje šume bile pogrešno izgrađene slušajte me dobro vi pospani putnici trepavice su suvišne spalite ih jer otežavaju pogled na babilonske vrtove to je bilo prvo što su mao staljin i pol pot učinili spalili su trepavice kako bi oslobodili svoje vizije iz muholovke očiju shvatili su da su sve stvari dosad bile krivo postavljene trebali bismo spavati otvorenih očiju kako perspektive sna ne bi bile ograničene sve valja izokrenuti treba izvaditi leće iz naših očiju jer je to iluzija da nema njih shvatili bismo da korijenje drveća raste u nebo da su krošnje dom podzemnim kukcima valja preokrenuti sliku tibetanskih hramova na mrežnici oka valja spojiti tabane s nebom dlanove s tlom europa sagledana naopačke nalikuje kili na tijelu svijeta ja sam izokrenuo svoje leće željeznica je bar-kod neba a džamije su prevrnute kornjače štrajk je gotov čujem kotrljajuće kovčege vidim kako ostavljaju crne tragove po plafonu gotovo je sa sanjanjem zurim u minaret pitam se hoće li mujezin pasti navlačim kabanicu jer je grmljavina kotačića sve jača zbilja mi nije jasan taj mujezin koji zahvaljuje alahu što ga je probudio nakon dvodnevnog štrajka razuma polugol stoji na vrhu tornja rukama poseže za podzemljem zašto zahvaljuje palim bogovima pa oni i jesu glavni krivci što je podzemlje vladalo svijetom u ova dva dana dok je razum proglasio štrajk opet će doći naše vrijeme svima ćemo vam spaliti trepavice