nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe | Sebastian Antonio Kukavica

KLAVIRI BEZ ŽICA
(završne riječi predsjednika narodnog suda freislera)

nestašica je zavladala u posljednjim danima velikog rata puno izdajica u koloni za pogubljenje tek par vješala radi racionalizacije troškova rabimo klavirske strune u našoj pokrajini bilo je puno izdajica nijedan klavir nije pošteđen zvali smo ih klaviri s izvađenim utrobama ljudi su se znali skrivati u njima kada bi započela bombardiranja iz njih ste mogli čuti promukli kašalj ili mitarenje androginih ptića po tipkama su očerupano teturali klaviri su i službeno prestali biti žičani instrumenti postali sinegdoha režima bezvučna bina po kojoj paradiraju zbunjene ptice i dezerteri poludjeli od zvukova bombi u smireno ozuovsko jutro mrzeći sve nokturne zvukove zdušno smo iščupali sve strune koje su se pretvarale u omče zbog nestašice i ja sam ostao bez svog sudačkog čekića pa sam presude donosio udaranjem šake o svoje mrtvo koljeno jer ni stolova više nije bilo optuženika su posjeli na hoklicu a mene u invalidska kolica bez kotača osjećao sam se kao da sjedim na tronu udarao sam mahniti ritam po koljenima iznakaženima mjesečinom čitao sam im kazne i sve ih slao u atelje broj jedan pošto su sve tamnice bile zakrčene morali smo koristiti atelje jedan mi je državni pjesnik rekao da je to i dalje atelje jer je ostao nadsvođen sa trideset šipki na kojima su bili obješeni izdajnici s notnim crtovljem urezanim na vratu državni pjesnik volio je gledati pogubljenja na hoklici sjedi zuri u eksponate u ateljeu jedan čovjek posijedio od mjesečine kao što sam vam i rekao moj suče naši ateljei još uvijek nisu izgubili svoju staru funkciju