nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe | Sebastian Antonio Kukavica

SJEĆANJE NA OTOK COZUMEL

svjetionik na otoku cozumel ima reflektor od crnog opsidijana isijava tamu privlači andaluzijske brodove noćne leptire utorcima kratkonosi majmuni skaču po razbijenim palubama vješaju se po jarbolu glumeći uspjele proroke ili neuspjele samoubojice mornari plutaju u plićaku domorodačka im djeca rado kradu lica skidaju povez sa glave kapetana broda čačkaju po njegovu oku misleći da je to kompas kada u smiraj dana djeci i majmunima dojadi igra dječak s kompasom na dlanu pokaže prema sjeveru jer će ubrzo na sjeveru svanuti brodolom na otoku ne možete umrijeti dovoljno je slijediti dječaka s kompasom će vas voditi iz starog dana u novo jutro nećete doživjeti nijednu noć potucat ćete se s tom bandom lupeža od brodoloma do brodoloma zaustavljeni u fazi dječaštva osuđeni na sitne krađe i nezasitne igre po palubama zlokobnih plićaka hodaju parodirajući krista zahvaljujem moru umjesto neba more još daje nekakve znakove života uvijek nakon što se banda zaputi na sjever jer tek tada mogu uključiti reflektor spustiti tamu na polutku otoka zapadno od prosvijećenog meridijana u suton se plićak ispunio meduzama okružile tijela mornara sakupivši se u noćnom bdijenju oko ljesova cijele noći iz kapetanove mrtve papige se isijava zeleno svjetlo u čučnju pod reflektorom razmišljam kako otoku vratiti svjetlost kao krist ušetao sam u plićak izvadio tucet meduza iz neonske vode ostavio ih na gradelama mjesečine da se osuše kada dođe sljedeća noć meduze su okupirane mrakom kao nadvožnjaci ali su zato moje ruke pune svjetlosti cijele noći sam stajao na svjetioničkom tornju mahao brodovima mahao mahao sve dok me ruke nisu zaboljele trpio ujede noćnih leptira mahao mahao iz daljine sam čuo kako su djeca i majmuni zgnječili grančicu koju sam postavio između noći i dana kako bih se znao sakriti u podrum prije nego što dođu prekoračili su meridijan i bili su sve bliže nisam odustao sa šakama ogubavljenima od leptira sam mahao i mahao stvarajući brazde u noći jutro je već bilo tu