nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe | Sebastian Antonio Kukavica

SIGUR RÓS

islandska glazba je neodvojiva od pejzaža u kojem se izvodi zato svi islandski umjetnici ostanu bez inspiracije jednom kad napuste svoj rodni otok sviraju iste instrumente pjevaju istim glasovima zvuk više nije isti island je glazbalo jedne krhke orgulje s vulkanima i ledenjacima kao cijevima orgulje s polarnom svjetlošću kao cantusom firmusom i litosfernim pločama kao metronomom puls slušatelja i titraj violine usklađeni s brujanjem podzemlja na cijelom otoku nema niti jedne koncertne dvorane jer svako mjesto širom zemlje ima savršenu akustiku od tvornice haringi do planinskih terasa kada nekoliko dječaraca iziđe na pozornicu u keflavíku oni nemaju tremu znaju da je iza njih čitav revijalni orkestar vulkanski tromboni ritam sekcija vrele vode ne raspoznaješ što je potres a što distorzija ne shvaćaš što je u toj buci pirotehnika a što naznaka oluje zato smo moja bivša supruga i ja otputovali na island između polarne svjetlosti i pepela pronašli smo olupinu aviona koji se prije dvadeset godina srušio usred pustopoljine olupina je ostala nedirnuta čak su i tijela putnika ostala u olupini srasla s opustjelim krajobrazom svake večeri sigur rós priređuje besplatne koncerte u tom bivšem avionu zvukovi harfe i gitare miješaju se sa kosturima stjuardesa a propeleri se barem na tren pokrenu rekli su da će svirati svake večeri u znak protesta što se grade talionice hidroelektrane sviraju post rock za mrtvo gledalište i ne zamjeraju putnicima što im ne plješću