nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe | Sebastian Antonio Kukavica

KUSTOS U FUTURISTIČKOM MUZEJU
(za hansa pfitznera)

nakon schönberga glazba je prestala postojati tišina je postala bučno strmoglavljivanje u zvuk u tom svijetu više nema mjesta za skladatelja sada glazbi pristupaju samo obducenti pretili turisti arheolozi proučavatelji starine iz starih partitura pincetom izvlače violinske ključeve zaboravljene harmonije razgledavaju kao urese na hramovima ili možda crve u sarkofagu rashlađenu mrtvačnicu glazbe rado posjećuju futuristi jer je to jedini muzej koji prihvaćaju poznavao sam jednog mrtvozornika koji je tvrdio da je prvi rez na mrtvacu antimetafizički čin zajedno smo držali komad stakla nad tolikim prijesnim trbusima ali nakon svih rezova staklo se nije nijednom zamaglilo nikakva duša nije izišla nikakva valkira nije ušla u ovaj muzej posjetioci dolaze kako bi vidjeli da trik nije uspio svakog vikenda dolazi po nekoliko autobusa avangardnih umjetnika plaćaju ulaznice kako ne bi vidjeli dušu u futurističkom muzeju već deset godina radim kao posljednji kustos po cijele dane moram nepomično sjediti na stolici između dva preparirana glasovira jer ja sam skladatelj koji vjeruje u tonalitet relikt prošlih vremena poput miksolidijske ljestvice oko mene su akvariji u kojima tropske ribe plivaju između potopljenih bisti skladatelja s perikama turisti u akvarije ubacuju notne zapise gledaju kako ih tropske ribe proždiru a na koncu zastanu pred mojim radnim mjestom sadistički izvedu par schönbergovih skladbi na glasovirima uštimanima da bi što preciznije nanijeli bol moram ostati miran modernisti razaraju tonalitet ponavljam si da moram izdržati mjesec dana do umirovljenja ću se povući u seosku kolibu pomiren s tišinom osluškivati dodekafoniju gore