nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe | Sebastian Antonio Kukavica

KREOLSKE PJESME
(sasvim obična latinoamerička diktatura)

u škropionici plutaju kubični kukci su vitraji u kojima se lomi silna svjetlost vode pune šumećih tableta hruštolika duga mi se zadržala pod noktima je još ostalo krhotina boje mrzim bijelim češljem stružem dok ne izmigolji krv spavam da pobjegnem od prašume znojnih boja kukci su svojom egzistencijom zatrovali vodu toliko da ni trepavice ne mogu upiti sve te boje jer tropski kukac taj posljednji ostatak sakralnog na ovom otoku je lakmus papir za mizantropiju pod katedralom zdravo korijenje se puši para prašumskih orgulja smijeh đavla njegove družine prisutan u svakom korijenu u svakoj pari u svakom kukcu uzalud ste zasadili katedralu na ovom otoku čak i brda imaju glomazno korijenje kroz koje struje kreolske pjesme ovdje je svaki dan svetkovina svakog jutra siromašni mesije vode pobunu protiv pretilog guvernera svake večeri guverner sa balkona imperijalne palače poziva pobunjenike na svetkovinu dok kreoli piju plešu pod lampionima kokosa guverner i urotnici sjede pred ventilatorom zajedno smišljaju sutrašnju urotu jer otočni život mora slijediti logiku ekstaze ujutro se slavi pobuna navečer majke prilaze guverneru tražeći od njega da poljubi njihovu djecu u razdjeljke guverneru se to gadi jer su djeca ušljiva i trbusi su im otečeni od gladi i parazita i bočate vode ja sam se došla boriti ali kada sam shvatila da ne pripadam manično-depresivnom ritmu pokvarenih semafora ovog otoka odlučila sam se zabarikadirati u katedrali puštaju glazbu kroz rupe na korijenju kornjače vrište od nesanice si ribam kosu i ribam si prste i ribam si lice svojim bijelim češljem otpornim na tropske boje ribam i krvarim osjećajući po licu te sitne korijene te propagandne tuševe trbuha vrelog od parazita često mi se zna dogoditi da u ponoć dok guverner stoji na improviziranoj pozornici pod svodovima vatrometa počnem na sav glas uzvikivati živio guverner živjela hunta jednom sam čak sanjala kako sjedi za orguljama čeka me u svojem bijelom lanenom odijelu sa lentom trobojnicom slijepljenom za znojna leđa s ostacima vatrometa u kosi