Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

* * *

imam menstruaciju, osjećam se ko kralj svijeta
s jata čipkastih tankera uzlijeću repići metala
lojasti šizoidi, svete brojke, zabrinuti su jer
nema vune, kako ćemo napraviti sladoled? a ja te
toliko volim lizati
vjerno me mazi moj ocean

ima li kakva aconcaguu za mene, krmelja koji
noću raste, za mene, glukozu ruke
koja miluje i sapuna sise tinte?
imam, evo ti moj rođendan, imat ćeš zvuk
kao moja sestra;
pažljivo s rođendanom, on se jednom rađa
a onda ga se sve slabije sjećamo uz televiziju
u rotterdamu je crni pas zalajao na mene, odmah
sam kupio konzervu piva
vjerno me mazi moj ocean

kako crveno izlazi iz mene! ja se bojim, ja
sam uplašena sipa, ne usuđujem se livadom
brati cvijeće, pojest će me kombajn!
kako si samo pretrčao beka! a onda je počeo
pljusak; svi smo zatvorili šliceve
sudac je odsvirao kraj, a onda smo ga pojeli
jer je kiša još lijevala; moram se dobro hraniti
kad je vlažno i kad sam bolestan
na televiziji ništa ne govore kad će već jednom
prestati menstruacija?!
kako sam ja, kralj svijeta, ponekad bolestan!
nitko me ne posjećuje osim lilića koji svakiput
u 19 i 30 min kaže: dobar večer, kako si,
međutim, dalje govori o homeiniju i drugim operama
ne usuđujem se izaći na ulicu, pojest će me
neki omladinac!