Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

* * *

osim toga, ljuljam se u stolici
kao svetac u navodnicima!
jutro ću provesti tako da ću nekoga citirati!
čini mi se, bit će mi toplije zajedno
u starom toplom džemperu također mi je
“zajedno”
u njemu držim paloma maramicu
staru, lako, brzo i efikasno, zamjenjujem novom!
rukom hvatam, u drvo umočeno, sivo srce koje piše,
otresam, prije toga, pepeo s cigarete
zatim se opet družim, toplo mi je, taksiji
voze bolesnike zajčevom do bolnice
natrag se vraćaju prazni!
lako ih je uhvatiti pri povratku iz šume!
i opet, ako sjednete s nekim u auto,
možete vidjeti zagreb kako diše
možete biti zajedno
može biti čak i toplo

uglavnom, kod mene je sve uobičajeno
ljuljam se u stolici kao pekmez na
gornjoj tvojoj usni koju oblizuješ jezikom
a ja, pri tome, pomišljam:
kako je, zapravo, ponekad toplo