Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

ZAŠTO MENE NEMA U AVIONU

 

prehladit ću se od toliko napuhanih
ljudi! to su baloni, lete na novac,
a ja kašljem kad se trojica upute
prema meni!
potrošit ću sve svoje bolesti na za-
grebačku apotekaricu!
kao da imam četiri vikendice i pet
neprijatelja pa sam veseo i šaren!
apotekarica će mi pričati slatkim
jezikom punim ribizla koji gnječi u
šaci i, kad devetka prođe zagrebom,
ubacuje munjevito u usta:
crni dizldorfski mito-octo-halt popij
odmah!
vidjet ćeš deve, ahil je pojeo prvu
naftu, to je komentar osmice!
la automagicosan, mek, bijel i ošišan,
uzmi samo ako je srijeda! ugasi svjetlo,
zavuci se po deku, tutnji kroz sobu!
sunčanu pluri-tehno-alcoatl posiši crnom
surlom s vrha nebodera,
tamo gdje cvjetaju ande kao mladić,
odvuci je sa sobom u noć, u krevet!
pričaj joj kako aluminij tetura kroz
visoku tamu
jer lijek je žena u kutijici!
mala lukava panmalezija! zeleni šlag
el-frisca u kojemu se ananas skriva
ispred židova
kao neki mladi svježi borman!
don california mi kaže: bolestan si? nisi
bolestan!
i mahne brisačima na kadilaku i sve nestane
kao nježni tetra-fatalno-larosan u mome grlu
a onda ona opet ubacuje ribizl kad god prođe
avion iznad kvaternikova trga, kao vesela
crvena pruga koja vozi ljude zauvijek
iznad mene!
ja je gledam iz zajčeve, mene tamo nema!
a odavde je ono tamo sve tako veselo, šareno,
tužno
na nebu koje guta!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.