Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

JA SAM TVOJA MAMA, ANĐELE (II)

1.

a, tu si! rekao sam, ali već mi je vrag
uletio u usta!
sad se vozi gore-dolje! zaposleni bog
u kodificiranom zlatu!
lift se moli! govori protiv mene da se
sol zgrušava kao da je vlaga nova država
u vječnom mojem svijetu!
što ću sad kad nisam više sam?
kad sam dvojica!?
napit ću se toplog srebra, neka se vrag
zaljubi!
neka iskoči kao kostim!
ja ću pisati, on će pogađati!
ja ću ga prekrižiti, on će umrijeti!
i bit ćemo opet nas dvojica
u spiralnoj dubini gdje je zlato skromno
jer se nema čega sjećati!
u proto-mraku u kojemu nema distancije
jer nema preterita! lubenice nema jer
nema naracije!
ali, nećeš više biti u meni, ne!
kreni u prirodu! svi su dječji pisci tamo!
pojedi im temu! pojedi im dijete!
skinut će se goli! evo vjernika!
odmah zavijaj, pali motore!
sad si u crkvi!
djeca će visiti po neboderskim balkonima!
kad prođe vikend i bubanj, past će na asfalt
kao jučerašnji gulaš!
u evropi nikada više djeca ne mogu biti nova!
ne vjeruješ? zato jer si povjesničar!

2.

a, tu si, rekao sam u sebi! a ti si već
skočio i udario o moja usta!
vidiš kako to boli kad te otac ostavlja
ispred vrata!?
tebe boli jer netko mora o tebi pisati!
mene ne boli jer ja sam tvoj otac
i zastava
na kojoj fabula permanentno bježi izvan okvira!
nervoza i strpljivost su sinonimi!
izumitelji! umiru od informacije koja stiže
iznenada, olujom, u vlastitoj tvorničkoj
koherentnosti! stari su! novi su! žele
brbljati!
ali, samo mama i smrt dolaze točno!
autobusom!
i to je biološka ideologija!
vidim se! jurim rubom kao centrifugalna stvar!
očekujem da bijelo nešto rodi!
neću ti reći što! dogovor ubija avijatičare! –
dragulje, medvjede, elipse, sniježni notorni
katran!
sjeverni pol pun je netaknutog papira,
idem ljetovati!
pojest ću osobnu kartu na kojoj mirujem
kao mrtav! odjeću sa sebe i sat!
kako ću biti bijel! kako ću biti lijep!
mlazna bijela situacija!
sredina nikada nikamo u životu nije putovala!

3.

ja sam poglavica, kaže vrag i drži P u ruci
ma nemoj! ja sam poglavica!
gdje su tvoji genetski skandali koji voze na
mladi paralelni sumpor?
gdje su prozirna srca iracionalnih brojeva
koja gutaju sedmerokutne špijunke da bi bile
negativne mlazne i ekskluzivne?
ima ih! nema ih! pijem! povraćam!
bacit ću se na glavu! kreketat ću kao žaba!
nije to misa! to je spiljski plagijat!
originalni utorak u stoljeću!
pitaj žabu!
ona je juri u zažarenom mini-stošcu!
gramofon joj je otac! beuys!
teorijska žaba šara pretrpanim svemirom,
ulra i
guta ostatke svjetova! očisti sve do prvog
parketa u teško-cvjetajućem mraku!
ako te tada nacrtam, pojest ćemo te!
moramo sanjati! moramo se ponovno loviti!

što je kinematografija na plavokosoj alfetti?
kmetstvo na muzikalnom trivial-dorfu?
porez na nekretnine na vječnom ma-west-placeu?
sve ću to “izmisliti”! sve ću to umnožiti!
a ti ćeš, dragi, umrijeti u dizertaciji!
nisam te napisao, nisam te volio, neću te
ni čitati mrtvoga!
agente moj, s dijamantskim tangentama u
iznošenom srcu!