Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

* * *

 

kad se volfram smije, budale se svijetle;
od mnogih oborina mangana
raste čokolada, ja, s punih dva mjeseca,
pokušavam reći dosta mi je teta i minuta
ali svi misle
kome ćemo ostaviti radio-aparat na kojemu
piše praha i london
u ratnoj mornarici bio sam najbolji,
a onda me zaboljela kičma!
i zato nismo osvojili triglav odakle se,
ako kiša ne pada, vidi moje more i jagode na njemu!
u petak sam se oženio, u subotu sam imao
tri sina i jedan romobil na raspolaganju;
počeo sam kuhati juhu u dotad neviđenim
količinama u jugoslaviji!
nitko se nikada nije utopio!
kad sam otvorio prozor da ispustim smrad,
na motorima su moji sinovi poletjeli u nebo!
otad se ne bojim umrijeti!
bit će za tatu kakav honolulu gdje ću
prvoj katolkinji opet napraviti
tri prvorazredna motociklista, tri tisuće
fantastičnih kožnatih kaciga, tri milijuna
najnovijih tenkova koji voze na čistu bistru
nedjeljnu juhu!
o bože, ako me samo još jednom spomeneš u
hrvatskoj propovijedi,
ubit ću se u disco-klubu!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.