Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

* * *

jer ja sam posljednja glatka duljina,
štap,
bakarna žica koju smo krali iz jurišićeve 26
kad smo svi zajedno imali nekoliko mjeseci i
dva johna waynea, zarobljena u palmotićevoj!

proizvodim naftu, dovoljno je spomenuti suknju
kupite moje kilograme ljepila
u kojima plivaju otopljene bajame!

kovač je stekao prezime prema zanatu
zato bog ni danas nema prezimena
a svemir se plaši!

jer ja sam posljednja glatka duljina
u kojoj pulsira crveno sunce, biber pleše!

vrabac je sletio na balkonsku ogradu,
tv antena se zazelenjela, iz ekrana
je potok ruknuo na parket!
zbirka sudskih odluka, desno od mene, kraj
gramofon koji čita,
prijeti!
zločinci se boje u mojoj sobi
i zato nikad neću izvesti napad jer sam
usamljen kao raketa himbera koja truje plavu
imenicu u kojoj stanuje bog!
kupite ljepljive moje kilograme, jugoslavensku
svetu naftu!