Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

HIGIJENO, NE ZANIMA ME TVOJA DOBRA NAMJERA

kopam nos, mrtav rudar sad mi šalje cvijeće
režem nokte, smanjio sam panteru, džungla, oko mojih nogu, pije mlijeko!
perem noge! nisam ubio, ali možda me netko vidio kako živim
češljam kosu, kako sam nekad bio naoružan!

stružem zube, oprostite gospođo binaca, vaše četkice stalno pucaju!
usisavam sobu, stavit ću tepih, perzija će krenuti s centra!
brišem ogledalo, evo me opet, ali zašto tebe nema iza mene?
režem meso, tebi malo svinje, tebi svinjo malo svinje!

peglam košulju, ubit će me daltoni u pothodniku! kakva ljubav! kakva besposlenost!
farbam glavu, vjetar mi je u kinu uzeo kosu, sve je poskupilo s vihorom
čistim uho, upravo sam čuo zašto mrziš predsjednika općine?! zato jer je lijep!
pucam s prozora, ja sam čovjek u penziji i čistim grad

veslam, bit ću jak, najjači penis na bijelom, modernom svijetu!
planinarim, sa sljemena urlam hooj! i prosipam novac iznad zagreba!
grlim se, ali medo se opet nije obrijao, kontinent se smije i kruške na njemu!
povlačim vodu u wc-u, žuto nestaje, kako sam ilegalan i smrdljiv!