Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

NEDJELJOM, KAD SU ULICE PUSTE KO FRAJLA

ah, stari lajbek i jemen, letargija i crni yes
tko je mek i jeben, moj puca ko strpljiv mit i skupi bijes
puši se moj ko ruševan svijet, ko striptiz muštiklu
najviše volim jeftin mebl, oštar hakl i nedjeljom ciklu!

oblatna je štrudlova glavica rajsnedlova
tak malo je pravih fantova, nebo je puno pudlova
i furt me neki buhtl jebe, kad gubim svijest i gube naši
cvebe ženi kradem, čekajte kad se mača mašim!

kaj nije u redu s tvojom salamurdom
rokčućom glavurdom svijeta i šlica
kćerkino je lice pista za prište i libanon
ko avion ločem gemište, c’est si bon!

moj susjed je jebena krava i jeftin bedak
on ima dobru ženu fol brak i dobar stari rak
da krepa susjed i njegov rak čekam ko strpljiv pas
u stan ko brzi tenk ulazim i ja i ja i još četvero nas!

puši se moj ko ruševan svijet ko usna dugačkog kenta
moj je gliser još sveti bombon i sveta slana penta
puši se moj ko ruševan svijet, ko metar gemišta
prdi i guši se sve, mali ostaje i to je sve (i ništa)!