Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

* * *

skidam se, sad sam mali 3,
osuđen na poštenje i rast!
ljubav je veća, ona visi u grozdovima, do nje se samo leti!
ili pada! na srce! kao samoubojstvo!
narančasta i brkata jadranska zelena
medvjedica,
narančasta kao vapno, rekla mi je,
hoćeš nikalj, volfram, uran, zlato,
penziju?
tuneli su puni do samog krzna!
iz pijane salpe prosiplju se datulje,
kazete, vaterpolo momčadi!
reci, kako se zovem?
sita sam, imam maštu! noću kad izlazim
u toplu slavensku sol,
progutam koralj! ljepša sam od tebe!
reci, kako se zovem?
dat ću ti motornu vjerenicu! upaljena je,
slavna i sramežljivog unutrašnjeg
sagorijevanja!
eksplodiraj i čipka je zauvijek tvoja
brundajuća ruža!
reci, kako se zovem?
počeo sam se oblačiti, oženio sam se!
moja zbunjenost često je čarobnjaku
vrlo potrebna,
tada se smije! pokazuje zube! nestaje
tronut u srcu! u hambaru!
crno može u bijelo! igra se sa mnom!
neka se igra!
progutat će oktaedar! povratiti će otok!
sakrit ću se i živjeti s tobom!
bit ćemo žedni! popit ćemo se!
i sutra! i prekosutra!
sve dok zajedno ne obolimo!