Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

* * *

 

tekstilu, lovče, sulfatu, striče, crna kavo, bijela
kavo,
mnogo vas je u redu ispred mojih ustiju
ali ja sam tako ružičast i dug!

gužva je ispred moje intimne kancelarije
i netko će, kad padne mrak, kad padne nesvijest, biti
moj zlatni prijatelj kojemu ću pokloniti frižider koji
trči!
ako se oženiš za blijedo šećerno cvijeće, ti si već
pola punjenog kolača kojega rani dan mazi
svijetlom marmeladom

mnogo vas je koji želite da vas ujutro obučem!
kako sam ružičast i dug!?
kako me samo voli strankinja koja noću,
u inozemnim cipelama, juri pokraj naših primorskih
planova!
ubrat će me i sakriti u usta!

ja sam gol, u bandi čavala sjedim uvijek bliže
plemenskoj vatri: gledam televiziju!
grijem se prije napada!
želim da me progutaš, bit će praznik,
medo će zaključati voćarnu, pljeskat će hrabro!

krtica, jež i zec reći će: vidi maleša,
on nas jedini spominje u hrvatskoj!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.