Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

SUBJEKTIVNOST JE USAMLJENA INSTITUCIJA

 

1.

kad me napustila kutija cigareta
mahao sam,
bio sam “nas”, koji ostajemo, koje prati
pogled! pismo, marka, banka
hooj, još dublje! vikendica iz koje
lovim, pucam i zavijam! zlato koje
juri kao gliser! kao dva!
more i 5000 wata u njemu! to je ljubavnica
u slanoj vodi,
kad sam je skuhao, bio je to parfem!
sjećam se: sjećanje je miris
sreća je na meni! ne vidi se, ali pišem
o njoj!

mahnuo sam i postao predsjednik države!
nikoga više ne smijem ljubiti, zapalit ću se!

 

2.

još maločas, ravno u usta, gledale su me
shematske lezbijke, kutijine cigarete,
ali nisam ih zapalio!
poljubila bi me!
što bih onda s tolikim sjećanjem, s tolikim
dimom?
abortirati, kažeš? – abortirati!

 

3.

moram na ples! prošao je jugotonov kamion!
zoologija, botanika, industrija boja i lakova,
svi spletkare!
eno ih! krtica, krokodil, miš!
zlatne su to verice, ljubičasti su to
freddyji!
kakva banda! dijagonalna!
već na trećoj stranici zatvorili su me u šuplji hrast!
tu sam upoznao snjeguljicu, bila je
grbava od bisera!
iz grla joj se derao voćnjak! mogao sam je
poljubiti! ali zašto buditi glupu djecu?
neka čita! neka čita! neka umre nevina!

 

4.

stisnuo sam praznu kutiju u džepu,
1502 aviona odmah se ukotvilo ispred mene!
kako pčele puše otkako sam stigao u šumu!
imaš jednu, svi zavijaju!
odmahnuo sam rukom, a i to je dovoljno da svi pomisle: vlak!
bacili smo se u lišće: iznad nas projurio
je početak za frankfurt, münchen i
mali hamburg!

 

5.

sad već svi jurimo, jer tako hoću!
lisičica, prosenjak, mrtvačka trubica i
sunčanica, jestivi agenti patuljka,
bježe u bijelo!
moja crna snjeguljica i ja
letimo od meda do uvreda!
u madežu sam vidio pijanu malariju,
porezat ću se i bit ću tvoj!
bolestan je penis i dva njegova lakirana
srca!
pojedi ga, poletni sretni najlonu, tvoja je
kosa kovrčava! pismo! moda!
popodne, kad sam nevin, sjedim u
prostorijama slovenijalesa
u neprodanoj fotelji i govorim kao
polovan bog
ja sam izmišljen, pustinje su spacionirane!