Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

SKLONOST VULGARNOM KOLOVOZU

francois villon vozi avion, pun mi je kurac
revivla opere, more lignju sa šlagom ždere
usred svega neki se bog posro za pola brijega
muhe gute i plaze
najlon i cejlon u istom se moru i mrze i maze!

francois villon vozi avion, život je pretenzija
i pajzl, hortenziji ne treba širajzl ni penzija!
na trešnjevci je bog bogova i bog – Jongova
sišu se znojni ping pongovi, polarni suzivongovi!

puna su usta, sperma je gusti bog i domaća svila
odavno nema sapuna zlatorog, kuća mi se porušila
odi mi u piisao sam pismo kako više nismo
pisao i sjajno sam sve to skupa brisao!

drajfirtl je poza sata, lakirane su funkcije ljeta
meni napor žileta
tu se topi neki mangan, tu je neka ljubija
tu se dijeli san i neon, tu te ljubim ja!

na vrhu je vala iskusan nepar, pall mall puši nepal
veprovi sišu sumnjivo more, prže crne i divlje fleke
ljeto je plombiran model, živce i hašiš mota u deke
sjajnih je žena ko salate, ronsoni plinče i plinom mlate!

sumrak peče ko vihor aviona ko kila villona
jezik se topi ko u kitu jona, ko profil bombona
kolovoz: u staklenki miriši oraščić ko precizan malj
sol je veliki bôs, klinke ko svježi nikalj skaču u dalj!