Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

KOLIKO TEKSTA! KOLIKO “KOPIJA”!

poleti svilo, zmaj je izgrađen iz tvoje
sestre, pun je puževa, spirala, silazaka
u parket! u srce!
kad ženski hollywood pokrene leđa, ja te
čitam!
čitam prijevode, kopije, fotokopirane
minute o spilji, antenim karfijolu,
raspadu melioracijskog sistema za zlatnih
poplava!
ali, stavit ću ruku na tebe! zamračit će se
film u evropskim kino-dvoranama!
tri balerine, uz originalni zvuk, plesat će
ispred ekrana dramu u kojoj nitko nije
prisutan osim interpretacije!
alkohol je divlje mlijeko u boci koja se
zove prema snovima seljaka svijeta!
to su mlade noge u zavarenom crvenom čvoru
koji rađa plemensko žito!
skinut ću te do plastike, vidi kako si
prozirna! imaš tri srca!
i dvije uspomene!
tvoja notorna limfa želi u oblik! u šarenu
šetnju sa suknjama od plastelina i električnih
maćuhica!
ruka je na tvojim omladinskim biserima, bolesna
si! ti si majka koja je nakon četiri žetve
rodila čarobnjaka!
što ćeš sad kad mu ne možeš dati ime?
vijke, šestare, češljeve, paste za zube,
nacrte dalmatinskog satelita, tamne kukove
nafte, blistave otoke autonomnog cijanida i
32 kg bitumena – koliko toga treba pojesti
da bismo “govorili”!
a što ćemo govoriti? dogovorit ćemo se!
nećemo se dogovoriti! brbljaj!
zmaj je poletio iz tvoje sestre!
bit će na nebu novih spiralnih stihova!
čarobnjak je zaronio u jadran!
kako će se ribe razveseliti muškarcu!
žito se njiše, ono piše!
svi pišemo!
tko će sve to pojesti?