Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

KAKO DA TE OSLOVIM?

 

moja je žena zaspala na krevetu!
televizija se sama ugasila i postala
namještaj, ja sam udahnuo duboko i
sada ronim!
u takvoj tišini sve uspijeva!
kao munja, oslobođena iz najlonske
vrećice, mojoj je ženi sijevnula brada!
kad se okrenula, imala je bradu kao
filozofija!
koliko hegela na krevetu!
dao sam joj ruže i rekao:
kakav dan!
izbjegavali smo denuncirajuću sintaksu,
nije se, zapravo, znalo tko s kim razgovara
a tko spava!
bio sam toliko učtiv da je svjetiljka pre-
gorjela!
hoćemo li? rekao sam pokazujući mrak
svjetlo je konačno postala tema!
nisam znao napušta li me kad je krenula,
kad je krenuo prema iscrpljenoj žarulji?
možda je već postala sveta!
možda je negdje već slave kao datum!
možda je slana ispod brade?
tko to zna, dragi?
vodoinstalateri su bistri ljudi, ali gdje
naći tako brzo jednog bistrog vodoinstalatera
u zagrebu
koji je ekonomsko, političko i kulturno središte
hrvatske?
moram odmah na mjesec! koliko smeća?!
haa! vikat ću prema zajčevoj!
moja žena sanja, a ja gledam njen san!
probudit ću je,
slika je sve lošija,
boje su dlakave!
ako se probudi, pričat ćemo o video-recorderu!
sve je tema!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.