Praksa laži : plagijati, kopije, video-recorderi: zlatna djeca ponavljanja | Branko Maleš

JA SAM TVOJA MAMA, ANĐELE

 

1.

mama?!
da ti kažem tko je tvoja mama?
ja sam tvoja mama!
pogledaj kakve avione nosim pod
rukama!
već tri minute turiram, makni se
budalo!
idem na grenland, posijat ću
patlidžan,
neka se pingvini masovno požene
kad ga vide kako je ljubičast!
a kako, dragi, mazim olovku?
po trbuhu je mazim!
tek što zaspi, već leti kao
zavitlana šaka upaljenih ronsona!
zajaši tu abecedu, pojuri za
cigaretom u ustima mlade ledene
zvijezde i
reci na nebu
da sam ja još uvijek tu dolje
i žderem jagode!

 

2.

o, kako me mame s ivice šume!
bojim se zaći u sredinu,
tamo je trafostanica, u njoj hobotnica
a na stropu mladi mjesec!
on me grli! grli svoju mamu!
sjećaš se kako si u početku bio mlad?
budi mjesec, rekao sam
i zaljubio se na klupi!
pustinja će, kad sazna tko si, datulje hladiti u tvome šiljastom svjetlu,
ujutro će ih u 6 sati tref kraljica
strpati u usta!
poljupci će buknuti na vratu afrike!
afrika će slinu izvoziti
kao nizbrdicu do crne ljubavi!

 

3.

anđele, koji si ukliješten između nebodera
i tv antene,
bit će ti opet mlad!
samo neka prođe 30 24-karatnih kartona,
sivom uličicom moje glave!
hoćeš li marmeladu zelenu od bljeska
kuglofa koji luta svemirom tražeći
usta?
hoćeš li tvrdi čaj pun stakla koje je
popucalo u evropi još onda kad sam prvi
rekao “volim”?
hoćeš li išta, govno jedno koje ne padaš,
jer, zapamti, ja sam tvoja mama
zelena, plava, crna!
i mogu sve! samo da me vidiš kad
žderem lavove kao vrečice čipsa!
ne prestajem dok ne završi džungla!
jer, ja sam tvoja mama!

 

4.

anđele, zakasnio si na posao!
sve je već napisano olovkama
plavim, crvenim, zelenim!
kakva će to biti vesela povijest!
tresni, dragi, već jednom
tu, dolje,
gdje žderem jagode
i crtam novac koji mi treba da budem
100% fantastičan!
tu, dolje, gdje mi zemljani imamo
vlastito nebo, kinematografiju
i malu žanrovsku evropu!
znaš li da se rastala dragica?
sada je plastična!

 

5.

kako letim, tako prosipljem datulje!
od njih odmah nastaju mali vulkani,
vezuvi moje ljubavi!
bit će to kolosalna epidemija! svi
ćemo trgovati!
nitko više neće gledati uvis!
da se popnem? da te skinem?
budalo, budi žarulja na mojoj zemlji!
gledat će te djevojčice,
zacrveni se! pregorjet će tvoj mali
rudlavi penis!
i bit ćeš mrak!
a djevojčice su sretne u mraku
jer rastu, ne bi vjerovao, do
himalajinih obrva!
a tamo je sami snijeg
i sve je opet bijelo, bijelo!
i samo sam ja, tvoja mama, anđele,
ljubičasta, zlatna, crna!
jer, ja sam usta, kad ti kažem, dragi, ja sam usta!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.