Južne životinje | Irena Matijašević

ANTILOPE

a ne, nisu antilope plašljive. o bože, koliko je teško držati antilopu u kući.

borci ostaju na mjestu, antilopa ide dalje. njoj je to lakše. oni koji ostaju bore se za mjesto. antilope to žele izbjeći, što naposljetku pokazuje da nije spremna i da neće nikad biti: spremna. ona je uvijek zatečena negdje. u nekom filmu. iz neke glazbene sekvence. ona izlazi i ne zna se ni vratiti na početak. nego vrti svoje nespremno za neke koji to cijene. tko cijeni nespremnost? možda polovičnost, ali nespremnost nikada nitko. to je manje od iščekivanja, manje od želje, manje od htijenja, to je okrutnije jer nikada ne stiže: nije spremno. čekala sam tako dugo antilopu. ona je bila pojam iskrivljen od uporabe, iskrivljen u mučnim zapletajima crijeva koja su na neki način bila slika života, sa svim zavojima i zavijutcima. nikakva cesta niti luka, nikakva planina, nigdje ništa tome nalik. samo crijeva, zapletena koja moraju probaviti, koja moraju ali nisu spremna.