Južne životinje | Irena Matijašević

BILJKA

 

vidiš
ja sam sjeme
koje ulazi u postupak
izbijanja
svaki put je isto
moram van
osjećam to svim silama
steže me
dugo mi treba
bilo je još pokušaja
kad mi se učinilo da sam probilo zemlju
da sam iscrpilo jezik i da me on mora baciti van
ali ne
to nisu bili dan za to
bili su to dani svijanja
simulacije izlaska
su stvorile moje korijenje
ono mi je tijelo koje se trudilo izaći van
ali nije moglo
nego se svijalo i popustilo svaki put
svaki put je zemlja bila jača
nije me puštala nego me lovila kao smrt
kao crnilo ili bjesnilo
kao negativna stanja koja se gomilaju
koja su se pretvorila u moje tijelo
moj korijen svjedoči koliko je puta i koliko je bilo neuspjelih pokušaja
koliko me puta zemlja vratila natrag
rekla još nije vrijeme
svjetlo je čekalo vani
i ja lud od želje
i vrlo odlučan jednog dana sam joj probio himen
i ona je rekla ostavi spolne usporedbe
ova vrst izlaska je izlazak iz tame
a da bi izašao iz nje
moraš izgraditi put
tvoj je put na tvojem tijelu
i kad se čini da više nemaš snage
jednog dana objavi se
dan kad sam izašao na tlo
kad sam zbilja izašao
i učvrstio se toliko jako
da sam čak pomislio da imam još kamo rasti
imam mogućnost rasti baš na svjetlu
i čudno je to
uvijek sam prije mislio da rast počinje u mraku
da sve što izlazi mora proći taj teški put
da bi znalo izaći
kako će izaći ono što nije ni ušlo
u neku ruku moramo svladati tamu
moramo početi iz nje
da bismo mogli i stekli pravo na svjetlo
sve treba zaslužiti
plitko korijenje je znak sretnog života

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.