Južne životinje | Irena Matijašević

MARIJA

marija, marija, imaš najljepše ime na svijetu
ti si španjolske krvi, vrele, velika si na ulicama
velika u kutovima, velika i obla kao barbara
ali nisi barbara nego si marija
koja me pratiš i govoriš španjolski
dobra si, poznata priprema za blagdan
za poklon, za dobiveno povjerenje
gradnju željeznica, zemalja, koje će biti na karti.
kad mi se učini da me mrziš i ja sebe mrzim, ali tebe ne
tebe uvijek poštujem i shvaćam,
zagrebačkim načinom slavim tvoj
temperament, malu crnu kosu raspuštenost i odabir,
haljine na cvjetove, tvoj životni stil, marija, dovoljnost
ulica kojima prolaziš, ispunjenost gradskih perivoja
koracima, bokovima, plodovima, kosom
uvojcima, sandalama boje sunca, narukvicama, bojama
upaljenim, tvoja usijanost i toplina,
moja zagrebačka jesen i ja, počinjemo s ovog nivoa,
novi životni ciklus, od ideje do realizacije
novi film, smrt i život, ali ponajprije, život,
vrijeme je standardni jezik a ti si dijelovi tog jezika dok god,
predgovor i mjerilo.
marija, marija, imaš najljepše ime na svijetu
ljudi ulaze u generalni štrajk kad te vide,
zvonimiri i anice, i rudolfi
organizira se govor, pokriva se školovanje tvojim imenom,
zaustavljaju se prometnici puštaju prolaznike,
devet kuna, znači deset, domovi se pune,
ministri rade prostorne planove.
marija, marija, oblačnost, slojevita,
postoji mogućnost da ti to pojedeš, da se nasmiješ,
zabaciš kosu imaš pjege, ali nije ni važno, zauvijek, carice,
kasačice, avantura, tvoje oružje, ulazimo, puno misli,
u tvojim sandalama nalazim grožđe,
na rukama transvestitske dlake, ali i dalje sanjam tebe, marijo,
nemaš pojma
kako se živi ovdje.