Južne životinje | Irena Matijašević

ZMIJA

oni, koji žive u snu, imaju bliži kontakt sa smrću nego što se obično misli. njihova svijest ne poznaje njih i oni joj mogu komotno reći: ja sam drugi.

njihov posao je upoznati zmiju. ali potreba da je upoznaju govori još nešto: samo zmija ima želju upoznati sebe, ostale životinje nemaju. samo zmija mora ići tamo, do zmije. jer kad dođe tamo, ona vidi da je to što je morala dopirati do sebe, samo znak više da je zmija. što bi imala od toga da je ptica? lepršati, doći i otići, kao epizoda. ali nije ptica. postoji kao samosvijest koja se podijeli na nekoliko uloga i onda se ta velika zmija opet vrati u sebe. ne, ne postoji nitko osim nje, svijesti o sebi.

ali postoji jedan način na koji se može ubiti zmiju. taknite njezino nesvjesno. drugim riječima, neka se zmija zaljubi. a vi onda polako uspostavljajte njezinu svijest

jer jedino će vas slušati. i doći će do svijesti o samosvijesti i jednog će vam dana reći: nauči me kako da te volim.

i kad je ptica nauči voljeti, odletjet će dalje (i to će je uvijek spasiti). zmiji se, ionako, ne rade ustupci jer zmije će preživjeti. ali to nije njihov cilj. njihov cilj je riješiti se one koja sebe treba tražiti. a ne kao što to čine oni koji imaju veliko sebstvo i mogu se baviti svim i svačim. ali zmija, njoj sebstvo nije dano i kad ga zasluži i pronađe onda ga ne pušta, nikad ga više neće pustiti.

dolazi do eve. kaže joj: ja sam zmija. uzmi jabuku i spoznaj samu sebe.

zatim joj kaže: uzela si, dakle, jabuku. nema mogućnosti povratka u raj.

sad posjeduješ svijest o sebi. jedino, ako poželiš osjetiti kako je u raju zaljubi se u nekoga, neka on ili ona takne tvoje nesvjesno i neka se tvoja svijest potpuno ugasi. ali ne bih ti baš željela to, zaključi zmija. i eva joj se nasmiješi.