Južne životinje | Irena Matijašević

PJESMA

iako ništa ne znam o zemljopisu
privlači me ideja da je ljeto
i ta ideja snažno djeluje na mene
a opet lažeš
u ljeto odlaziš po njega
ono te čeka
i ono odjednom nestane
jata su najljepša
kad se izgubi glas jedinke
i onda ulaze
jedno za drugo
u zbornom pjevanju
im se trga
iz ruku ispada tijesto
glina se pomaže po tijelu
gline gline
a ti im daš laka
iz podravine
ili neke zabijene pripizdine
i tu pripizdni
nije mjesto
ali ona ulazi
izlažu komadiće pripremaju
ona vene nema prolaza za petit
ta grande velika svijest
znaju oni kad se izgube
da su izgubljeni
da je konačno došao pun pogodak
da se sterling pretvorio u marku
i da je to sve moguće
sve pojave
vaditi im mast i oblikovati grafologijom
ti si čovjek
i šuti kao čovjek
koji misli
cijeli dan misli
ako to uspiješ
nazovi šturo i jasno
i reci konačno
hvala
ništa
nema na čemu
nema veze
nema problema
i tako dalje
naniži mi nekoliko rečenica
i ublaži ovu noć
kojom se približavam ptici:
samo pjevam
samo pjevam