Južne životinje | Irena Matijašević

SJEVER

kad je bio dijete vidio je vrlo mršavo dijete na televiziji.
rekli su da je otišao po bananu u kuhinju i razmazao je
po ekranu.
upoznao je djevojku koja se bavila dlanom,
ali ne unutrašnjom stranom dlana, nego zapešćem.
izbrojala mu je crte na zapešću. rekla da je idealist koji
sam sebe vara. koji se pretvara da je idealist jer dobro
zna kako stvari stoje.
kad prođe zaljubljenost, ostaje ljubav koja daje mir.
doživljaj je još svjež i on može raditi puno i smireno.
i nije mrzovoljan. ne, mrzovolja se javlja kad zrake više
ne dolaze, kad kao ponornica kipti i traži sebi izlaz.
tad počinje siktanje.
nekad bi bio zadovoljan ženama, komplimentima.
nekad nije ni ustajao, nije išao ni baciti smeće.
zamalo je to izgledalo kao manična depresija.
ali nije bilo. bilo je to ništa. trebao je biti glumac.
bio je teatralni subjekt. dubina je uvijek bila pretvaranje
dubine. površina je uvijek bila pretvaranje površine.
dalje se uvijek pretvara da je dalje. bliže se pretvara
da je bliže. lijevo se pretvara da je lijevo.
desno se pretvara da je desno.
ne postoji sjever.